Obveznice
Za kredit znate. Treba vam para, i uzmete kredit. Prosto ko pasulj. Podsetite se u našem kursu o zaduživanju kako to tačno izgleda, i kako da vam pasulj, pardon, dug, ne postane džinovski.
Kako vama, tako i državama treba para. Ili, pak lokalnim samoupravama, opštinama recimo. Ubiranje poreza od građana i privrede jeste glavni izvor sredstava za državu, ali je ponekad za velike poduhvate neophodna velika količina novca, koja prevazilazi priliv u državni budžet, jer je on postepen.
I države mogu da se zaduže putem kredita. Međutim, uglavnom je povoljnije da, umesto uzimanjem kredita, novac pribave izdavanjem obveznica. To otprilike izgleda ovako:
Korak 1
Država emituje obveznice (objavi ih i pusti u prodaju)
Korak 2
Investitori od države kupe emitovane obveznice
Korak 3
Država prikupljeni novac koristi za svrhu zbog koje joj je bio potreban
Dok država koristi tako prikupljeni novac, investitorima je taj novac uposlen jer im obveznice donose i profit, putem prinosa na obveznice. Naime, iako se obveznice tehnički kupuju, suština je sličnija pozajmljivanju, jer će država novac koji je prodajom obveznica prikupila od investitora, posle određenog vremena taj novac njima da vrati, i to uvećan za prinos. Tako da naši koraci dalje izgledaju ovako:
Korak 4
Država vrati novac investitorima, uvećan za prinos
Korak 5
Investitori su uvećali novac koji su bili uložili u kupovinu obveznica
#minirečnik
Vremenski period nakon kog država vraća novac investitorima za kupljene obveznice – može biti jedna godina, dve, pet, deset, ili neki drugi rok; u odnosu na rok, obveznice se dele na kratkoročne i dugoročne
Dobit koju investitor ostvaruje; izražava se u procentima i unapred je poznata prilikom emitovanja obveznica – slično kao kamatna stopa kod kredita
Obveznice mogu da se emituju u različitim valutama; Republika Srbija, na primer, može da emituje obveznice u dinarima, evrima, ili nekoj drugoj valuti
Emitovanje obveznica, dakle, predstavlja vid zaduživanja. Zbog toga se obveznice svrstavaju u dužničke hartije od vrednosti.
Osim obveznica, u ovoj grupi hartija od vrednosti se nalaze i državni zapisi i još nekoliko drugih finansijskih instrumenata.
Ko garantuje da će novac biti vraćen?
I sam naziv obveznica potiče od obaveze onoga ko je emituje da nakon isteka odgovarajućeg vremenskog perioda novac vrati onome ko ju je kupio. Budući da su države te koje redovno emituju obveznice, smatra se da je reputacija države dovoljna garancija da će novac biti vraćen.
Korporativne obveznice
Nismo vam rekli ranije (da ne bismo previše komplikovali) da i kompanije mogu da izdaju obveznice. E pa, mogu. Velike kompanije sa dobrom reputacijom takođe koriste izdavanje obveznica kao jedan od načina za prikupljanje dodatnih sredstava. Princip je isti kao kod državnih obveznica. Samo je naziv drugačiji – ove nazivamo korporativnim, po entitetu koji ih izdaje.
#minirečnik
rejting – rangiranje država (i kompanija) po reputaciji i sposobnosti da vrate uzeti dug; formira se na osnovu brojnih kriterijuma; države i kompanije sa boljim rejtingom imaju veći izbor načina zaduživanja i zadužuju se jeftinije od onih sa nižim rejtingom
#ErsteZnali
Osim vlasničkih i dužničkih, postoje i izvedene hartije od vrednosti, tzv. derivati.
Njihova vrednost se formira iz neke druge osnovne vrednosti, koja nije ni vlasništvo ni dug
Služe za zaštitu od rizika i upravljanje rizicima
Forvardi, fjučersi, opcije i svop su neke vrste izvedenih hartija od vrednosti.
Do sada smo videli da se i akcijama i obveznicama trguje, da se kupuju i prodaju, emituju, naplaćuju… Gde se sve to dešava? Gde se hartijama od vrednosti trguje? Gde se nalazi to tržište kapitala?